FAZE RAZVOJA INSTITUCIJE ZAŠTITNIKA GRAĐANA

  • Dijana Savić Božić Sekretar Osnovnog suda u Bijeljini i docent na predmetu Ustavno pravo i Međunarodno javno pravo, Pravni fakultet, Univerzitet Sinergija, Bijeljina
Ključne reči: zaštitnik građana, ovlašćenja zaštitnika građana, normativni standardi procene

Apstrakt

Institucija zaštitnika građana se skoro dva veka doživlјavala isklјučivo kao nordijski eksperiment. Tek od 60-ih godina prošlog veka svet polako počinje da otkriva koje dobre strane i moć ima funkcija zaštitnika građana, a pravo zaštitništvo građana doživlјava procvat u devedesetim godinama prošlog veka. Često je uspostavljanje institucije zaštitnika građana urađeno na brzinu, tako da pojedini elementi nisu uvek osmišlјeno uklјučeni u pravni sistem. Događalo se da je institucija zaštitnika građana uključena u pravni sistem zemlje, a koji uopšte ne odgovara uvođenju takve institucije i koji iz osnova bi trebalo da se promeni. Navedena činjenica je razlog što se zaštitnik građana ne tretira kao ravnopravan partner državne administracije. U radu se razmatraju dva konkretna pitanja. Prvo, opisuju se tipovi i karakter normativnih standarda i standarda procene koje zaštitnici primenjuju u radu tokom istorijskog razvoja različitih generacija institucije zaštitna građana. Drugo, ispituje se značaj normativnih standarda koji se odnose na rad zaštitnika građana što bi trebalo da pokaže kompleksnost razloga veće transparentnosti normativnih standarda koje koristi zaštitnik građana.

Reference

Besselink, L., „Types of national institutions for the protection of human rights and Ombudsman institutions: an overview of legal and institutional issues”, in: Human Rights Commissions and Ombudsman Offce (ed. K. Hossain), Nijmegen, Dordrecht 2008.

Buck, T., Thompson, B., The Ombudsman enterprise and administrative justice, Ashgate, Farnham 2011.

Gerald, E., International Handbook of the Ombudsman: Evolution and Present Function, Westport, Greenwood 1983.

Creyke, R., „Administrative justice – towards integrity in government”, Melbourne University Law Review, Vol. 31, 3/2007.

Johnson, H.,„Ombudsman – Essential Elements“, in: Human Rights Commissions and Ombudsman Offce (ed. K. Hossain), Nijmegen, Dordrecht 2008.

Kucsko-Stadlmayer, G., European Ombudsman Institutions, Springer, Vienna 2008.

Langbroek, P., Remac, M.,„Ombudsman’s assessments of public administration conduct: between legal and good administration norms“, Journal of Public Administration and Policy 2/2011.

Langbroek, P., Rijpkema, P., „Demands of proper administrative conduct: A research project into the ombudsprudence of the Dutch National Ombudsman“, Utrecht Law Review 2/2006.

McLeod, R., „Freedom of information – an Ombudsman’s perspective”, Federal Law Review 3/2001.

Owen, S., „The Ombudsman: essential elements and common challenges”, in: Reif LC (ed) The international Ombudsman anthology (ed. L. C. Reif), Nijmegen, Dordrecht 1999.

Pueblo, D., The Book of the Ombudsman, Defensor, Madrid 2003.

Reif, L.C., „Building Democratic Institutions: The Role of National Human Rights Institutions in Good Governance and Human Rights Protection“, Harvard Human Rights Journal 13/2000.

Reif, L.C., The Ombudsman concept, International Ombudsman Institute, Edmonton 1995.

Reif, L.C., „Transplantation and Adaptation: The Evolution of the Human Rights Ombudsman”, Boston College Third World Journals 2/2011.

Stuhmcke, A., „Each for themselves or one for all? The changing emphasis of the commonwealth Ombudsman”, Federal Law Review, Vol. 38, 1/2010.

Objavljeno
2018-07-18
Sekcija
Pregledni naučni rad