ZAKONI O IZVRŠNOM POSTUPKU U BOSNI I HERCEGOVINI: USKLAĐENOST SA EVROPSKIM STANDARDIMA O ZAŠTITI LJUDSKIH PRAVA
Apstrakt
Zakoni o izvršnom postupku entiteta u Bosni i Hercegovini (Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine) ograničavaju ili u potpunosti onemogućavaju izvršenje u postupcima u kojima je država dužnik. Država se pri ovome gleda kao jedan širi subjekt, u koji se uključuju svi nivoi vlasti (entiteti, kantoni i lokalne samouprave, ali i neki drugi subjekti koji su pod kontrolom države). Takve ograničavajuće odredbe odnose se na svaki predmet i sredstva izvršenja (nepokretne i pokretne stvari, novčana potraživanja, dionice i sl.). Argumentuje se da one ne ispunjavaju uslov zakonitosti razvijen u praksi Evropskog suda za ljudska prava, prije svega zbog nejasnosti i nepredvidljivosti, ali da isto tako nisu srazmjerne u smislu prava na imovinu tražioca izvršenja zbog njihove brojnosti i obima dometa. Naposljetku, autor predlaže da se kroz izmjene i dopune uspostavi jasniji pravni okvir i daje prijedloge za početne korake za ostvarenje tog cilja. U tom smislu, izvršenje se može ograničiti samo na onim stvarima i pravima koje su nužne sa obavljanje poslova od opšteg interesa. Dodatno, potrebno je ujednačiti terminologiju u zakonima, dati konkretn(ij)e smjernice za određivanje da li neka stvar ili pravo mogu da budu predmet izvršenja, jasno propisati da je jedino izvršni sud nadležan da određuje da li se može ili ne može provesti određeno izvršenje. Cilj predloženih rješenja je, pored usklađivanja zakonodavstva sa EKLjP i smanjenje mogućnosti zloupotrebe prava od strane države.
