https://stranipravnizivot.rs/index.php/SPZ/issue/feedStrani pravni život2024-04-08T16:44:41+02:00Katarina Jovičićredakcijaspz@gmail.comOpen Journal Systems<div style="text-align: justify;">Časopis Strani pravni život je naučni časopis iz oblasti pravnih nauka koji od 1956. godine objavljuje naučno istraživačka institucija Institut za uporedno pravo. Časopis u režimu otvorenog pristupa objavljuje originalne, prethodno neobjavljene naučne i stručne radove koji se odnose na međunarodno pravo i inostrane pravne sisteme, zakonodavstva ili praksu (pravna komparatistika). Rukopisi treba da sadrže rezultate istraživanja izvršenih upotrebom uporednopravnog metoda: analiza domaćeg prava (Republike Srbije, ako je autor iz Srbije, odnosno prava zemlje iz koje je autor) može biti zastupljena delimično, ako se u radu poredi strano i domaće pravo.</div> <div style="text-align: justify;">U časopisu se objavljuju naučni (originalni i pregledni) i stručni članci, komentari sudskih odluka, izlaganja sa naučnih i stručnih skupova i prikazi knjiga. U skladu sa navedenom podelom priloga formiraju se rubrike u časopisu. Časopis se uređuje u skladu sa važećim propisima o uređivanju naučnih časopisa.</div>https://stranipravnizivot.rs/index.php/SPZ/article/view/970MENSTRUAL LEAVE AND GENDER EQUALITY2024-04-08T16:44:41+02:00Mario Lj. Reljanović, PhDm.reljanovic@iup.rsJovana M. Rajić Ćalić, PhDj.rajic@iup.rs<p>Menstrualno odsustvo je jedna od novina u španskom pravnom sistemu. Izmenom svog radnog prava u cilju priznavanja prava na menstrualno odsustvo, španski zakonodavci su ovu temu vratili u centar pažnje evropskog radnog prava. Iako je priznato u raznim pravnim sistemima širom sveta, a posebno u Aziji, pravo na menstrualno odsustvo nije ustanovljeno kao standard međunarodnog radnog prava. Stoga postoji mnogo otvorenih pitanja u vezi sa njegovim priznavanjem, sadržinom pravnog instituta, kao i posledicama njegovog uvođenja u radno zakonodavstvo. Autori se bave pitanjem da li menstrualno odsustvo predstavlja potrebu žena na radu, pa se njegovo uvođenje u radno pravo može tretirati kao progresivan zakonodavni razvoj. Ako jeste, šta je opravdanje za uvođenje takvog posebnog odsustva i u kojim okolnostima ga treba obezbediti? Da bi se ova pitanja detaljnije analizirala, istraživanje je podeljeno u nekoliko delova. Nakon uvodnog dela, autori se bave razlozima za i protiv uvođenja menstrualnog odsustva u nacionalno zakonodavstvo. Sledi uporedna analiza normativnih rešenja u svim zemljama koje priznaju pravo na menstrualno odsustvo i kratka analiza mogućnosti uvođenja ovog prava u pravne tekovine Evropske unije. U završnim razmatranjima autori nude širu sliku potencijalne uloge i položaja menstrualnog odsustva u nacionalnom radnom pravu i antidiskriminacionom pravu.</p>2024-04-07T00:00:00+02:00##submission.copyrightStatement##https://stranipravnizivot.rs/index.php/SPZ/article/view/971RAZMATRANJE POSREDNE I PRENESENE DISKRIMINACIJE U SFERI ZAPOŠLJAVANJA I RADA IZ UGLA PRAVA EVROPSKE UNIJE2024-04-08T16:44:41+02:00Mina S. Kuzminac, LL.M.mina.kuzminac@ius.bg.ac.rs<p>Rad se bavi posrednom i prenesenom (asocijativnom) diskriminacijom u pravu Evropske unije, sa posebnim fokusom na sudsku praksu Evropskog suda pravde i značaj sudske prakse ovog suda za sferu zapošljavanja i rada. Zabrana posredne diskriminacije je prisutna već decenijama u pravu Evropske unije, dok je prenesena diskriminacija, na nivou Evropske unije, i dalje prisutna samo u praksi Evropskog suda pravde. Stoga koncept prenesene diskriminacije i dalje ostaje u velikoj meri podložan razmatranju i debati, dok broj pitanja i nedoumica znatno raste kada se ovaj koncept posmatra kroz prizmu posredne diskriminacije. Cilj rada jeste da ukaže na važnost prepoznavanja prenesene diskriminacije kao posredne u sferi zapošljavanja i rada, ali i na rizike u vezi sa ovim konceptom, a sve u kontekstu koraka napred ka postizanju suštinske jednakosti u svetu rada.</p>2024-04-07T00:00:00+02:00##submission.copyrightStatement##https://stranipravnizivot.rs/index.php/SPZ/article/view/972RADNOPRAVNE POSLEDICE PROMENE INSOLVENTNOG POSLODAVCA U PRAVU EVROPSKE UNIJE I NJENIH DRŽAVA ČLANICA2024-04-08T16:44:41+02:00Marija R. Dragićević, PhDmarijad@prafak.ni.ac.rs<p>Od sedamdesetih godina XX veka većina evropskih zemalja bila je svedok dubokih promena na tržištu rada. Poslovne organizacije u svim sektorima privredе Evropske unije bile su uključene u procese restrukturiranja svog poslovanja kako bi povećale konkurentnost, ostvarile funkcionalno i administrativno jedinstvo i poboljšale kvalitet proizvoda i pruženih usluga. Očekivanje da će se mnogo poslovnih restrukturiranja desiti nakon uspostavljanja jedinstvenog tržišta, kao i zabrinutost zbog potencijalnih efekata koje bi ovi procesi mogli imati na zaposlene, uslovilo je donošenje zakona o zaštiti zaposlenja tokom prenosa preduzeća (tj. promene poslodavca). To je na nivou Evropske unije učinjeno usvajanjem Direktive 77/187/EEZ o približavanju zakona država članica u vezi sa zaštitom prava zaposlenih u slučaju prenosa preduzeća, poslovanja ili delova poslovanjа iz 1977. godine (kasnije izmenjene 1998. i 2001. godine). Osnovna svrha usvajanja ovog važnog radnopravnog propisa bila je potreba da se očuva zaposlenje u slučaju promene poslodavca, i to, prvenstveno, putem uspostavljanja pravila da se prava i obaveze poslodavca prethodnika koji proizilaze iz ugovora o radu ili radnog odnosa postojećeg na dan prenosa preduzeća prenose (po sili zakona) na poslodavca sledbenika.</p> <p>Prilikom utvrđivanja područja važenja ovog pravila, kao posebno delikatno otvorilo se pitanje mogućnosti i opravdanosti njegove primene u slučaju kad je nad poslodavcem prethodnikom otvoren stečajni postupak. Ovo iz razloga što u slučaju insolventnosti poslodavca prethodnika postoji izraženi sukob između radnog prava (čiji je cilj očuvanje zaposlenja) i stečajnog prava (čiji je cilj spasavanje insolventnog privrednog društva). Da bi spasao poslovanje koje je u finansijskim poteškoćama, insolventan poslodavac će težiti da (neka) radna mesta žrtvuje i time preduzeće jeftinije i lakše proda. S druge strane, zaposleni teže da očuvaju svoja radna mesta, što može odvratiti potencijalne kupce od kupovine insolventnih preduzeća i rezultirati njihovim zatvaranjem i gubitkom posla svih zaposlenih. Imajući u vidu navedeno, u radu se razmatra kako je ovaj sukob suprotstavljenih težnji (pokušao da) reši(o) evropski zakonodavac, a kako su to učinile zemlje članice Evropske unije. Fokus će biti na prikazu zakonskih rešenja onih država članica (sadašnjih članica i bivše članice) koje su, po mišljenju autora, ostvarile prikladan balans suprotstavljenih interesa zaposlenih i ostalih poverilaca (poput Francuske, Nemačke, Španije i Velike Britanije).</p>2024-04-07T00:00:00+02:00##submission.copyrightStatement##https://stranipravnizivot.rs/index.php/SPZ/article/view/973PREGLED PRAKSE EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA OD ZNAČAJA ZA OBRADU PODATAKA O LIČNOSTI PUTEM VIDEO-NADZORA2024-04-08T16:44:41+02:00Dragan V. Golubović, PhDdragan.golubovic@educons.edu.rsMilena S. Galetin, PhDmilena.galetin@gmail.com<p>Ubrzani razvoj novih tehnologija, uključujući i veštačku inteligenciju, koje se koriste u cilju obrade podataka o ličnosti predstavlja sve veći izazov za zakonodavca kada je reč o zaštiti prava na privatnost zajemčenog čl. 8, st. 1 Evropske konvencije, ali i čl. 42 Ustava Republike Srbije kojim se <em>explicite </em>jemči pravo na zaštitu podataka o ličnosti. S tim u vezi, standardi uspostavljeni odlukama Evropskog suda za ljudska prava u tumačenju obima i sadržine prava na privatnost i drugih prava i sloboda zajemčenih Konvencijom sastavni su deo unutrašnjeg pravnog poretka Republike Srbije. Ovi su standardi od posebnog značaja, imajuću u vidu da obrada podataka o ličnosti putem video-nadzora u našem pravu nije izričito uređena.</p> <p>U radu je predstavljena praksa Evropskog suda za ljudska prava koja obuhvata ključna pitanja od značaja za obradu podataka o ličnosti putem video-nadzora, u svetlu standarda koje Sud primenjuje za ocenu legitimnog ograničenja prava na privatnost i drugih relativnih prava, uključujući i nedavnu presudu u kojoj se Sud prvi put izjašnjavao o obradi podataka o ličnosti putem video-nadzora sa opcijom prepoznavanja lica.</p>2024-04-07T00:00:00+02:00##submission.copyrightStatement##https://stranipravnizivot.rs/index.php/SPZ/article/view/974ISTANBULSKA KONVENCIJA SAVETA EVROPE I SRBIJA – PRAVNI ASPEKTI PRIMENE KONVENCIJE U SRBIJI NA POLJU SUZBIJANJA RODNO ZASNOVANOG I SEKSUALNOG NASILJA PREMA ŽENAMA2024-04-08T16:44:41+02:00Gordana Z. Gasmi, PhDg.gasmi@iup.rsDragan D. Prlja, PhDd.prlja@iup.rs<p>Konvencija Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija, 2014) prvi je pravno obavezujući instrument u Evropi u ovoj oblasti i najdalekosežniji međunarodni instrument za borbu protiv ovog ozbiljnog kršenja ljudskih prava. Konvencija ima za cilj nultu toleranciju prema nasilju nad ženama i nasilju u porodici i predstavlja veliki korak napred u pravnom smislu. Prihvatanjem Istanbulske konvencije, vlade zemalja potpisnica se obavezuju da reformišu svoje zakone, da uvedu konkretne mere i da izdvoje sredstva za efikasnu prevenciju i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Globalni značaj Konvencije sadržan je u sveobuhvatnom pristupu borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici i u činjenici da je otvorena za pristup i zemljama koje nisu članice Saveta Evrope. U cilju praćenja efikasnosti implementacije Konvencije, osnovano je nezavisno stručno telo GREVIO.</p> <p>Srbija je ratifikovala Istanbulsku konvenciju 2013. godine. Postavlja se pitanje u kojoj meri su odredbe Istanbulske konvencije primenjene u Srbiji, posebno kada je reč o prevenciji i borbi protiv seksualnog i rodno zasnovanog nasilja nad ženama. Izveštaj GREVIO sa preporukama za Srbiju objavljen je januara 2020. Standardi i principi utvrđeni Istanbulskom konvencijom o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici imaju emancipatorski karakter i pozitivan transformativni potencijal za modernizaciju relevantnog pravnog okvira, mera javne politike i administrativne prakse u Srbiji. Zaključna razmatranja su usmerena na isticanje značaja sprovođenja neophodne zakonske reforme u Srbiji, kao polazne tačke i katalizatora za otklanjanje negativnih rodnih stereotipa prema ženama.</p>2024-04-07T00:00:00+02:00##submission.copyrightStatement##https://stranipravnizivot.rs/index.php/SPZ/article/view/975IZBOR VLADE U USTAVU CRNE GORE OD 2007. U SVJETLU UPOREDNOG PRAVA2024-04-08T16:44:41+02:00Matija R. Stojanović, LL.M.mato.sto1@gmail.com<p>Uporedivši engleski i kontinentalni parlamentarizam, autor kao suštinsku razliku između njih uočava da u kontinentalnom parlamentarizmu postoji mogućnost izbora nove vlade u slučajevima izglasavanja nepovjerenja prethodnoj. Ukazujući na različita rješenja kojim se ova mogućnost ostvaruje, autor ističe rješenje Ustava Crne Gore od 2007. kao sporno. Autor predstavlja jezičko i sistemsko tumačenje ovog ustava i ispituje tezu da se njime normira kabinetski sistem vlasti, zatim pokazuje kako nosioci vlasti u stvarnosti tumače i primjenjuju njegove norme, problematizujući usaglašenost prakse sa tekstom Ustava. Autor ukazuje i na mišljenje Venecijanske komisije i Ustavnog suda Crne Gore, pa ispituje i tezu da se navedena praksa zasniva na ustavnim običajima, a ne na tekstu Ustava. Autor naposlijetku ukazuje na neophodnost revizije važećeg rješenja Ustava Crne Gore.</p>2024-04-07T00:00:00+02:00##submission.copyrightStatement##https://stranipravnizivot.rs/index.php/SPZ/article/view/976INSTITUT INTERPELACIJE U PARLAMENTARNOM PRAVU FRANCUSKE2024-04-08T16:44:41+02:00Jelena P. Vučković, PhDjvuckovic@jura.kg.ac.rsAnika N. Kovačević, PhDakovacevic@jura.kg.ac.rs<p>Autori izdvajaju i detaljno analiziraju karakteristike, funkcije i značaj interpelacije, koja predstavlja tradicionalnu parlamentarnu prerogativu u oblasti političke kontrole izvršne vlasti, ali i značajno pravo poslanika – individualno ili kolektivno. Interpelacija može da stavi u izgled političku odgovornost vlade sa efektima ostavke ili izglasavanje nepoverenja vladi ili jednom njenom članu. Ona nužno navodi na otvaranje rasprave pred licem javnosti, što bez obzira na ishod debate predstavlja javnu i informativnu komponentu ovog instituta. Autori, koristeći komparativni, istorijskopravni i dogmatskopravni metod, čine osvrt na razvitak ovog instituta kroz različite epohe francuske ustavnosti i, na kraju, predstavljaju pozitivnopravna rešenja.</p>2024-04-07T00:00:00+02:00##submission.copyrightStatement##