ĐENOVEZE SINDROM
Apstrakt
Marta 1964. godine, Katarina Đenoveze, 28-godišnja devojka, bila je u Njujorku ispred svoje kuće silovana i ubijena. Taj događaj posmatralo je više njenih komšija, ali niko joj nije na bilo koji način pružio pomoć. Tek, nakon što se napasnik udaljio, komšije su pozvale policiju i hitnu medicinsku pomoć, ali bilo je kasno, Katarina Đenoveze je već bila mrtva. Slučaj je šokirao američku javnost, u „Njujork Tajmsu“ je veoma mnogo pisano o tome. Socijalni psiholozi su tada lansirali i pojam „Đenoveze sindrom“, odnosno „Bystander efekat“, gde se u stvari događa da što je veći broj prisutnih ljudi, kao slučajnih prolaznika – svedoka, to je manja verovatnoća da će neko od njih na odgovarajući način reagovati i pružiti pomoć. U vezi sa tim u SAD su se razvili mnogi projekti komšijskog nadgledanja, ili neki drugi slični projekti, koji imaju za cilj da što je veći broj ljudi, volontera, slučajnih prolaznika, običnih građana, bude uključen u poslove (samo)zaštite od kriminala, odnosno bude pripremljen da reaguje na pravi, adekvatan način. O tome se govori takođe i u međunarodnim organizacijama ombudsmana, koje pokušavaju da animiraju i aktiviraju što je veći broj slučajnih svedoka – očevidaca nekog koruptivnog ili sličnog ponašanja, da takve stvari na vreme prijavljuju i o tome obaveštavaju nadležne. O svemu tome autor govori u ovom tekstu.